Stranica je namjenjena svima kojima je Janja u srcu, a Drina u venama

NAVIGACIJA

USER MENU

ONLINE

ISLAMSKI LINKOVI

LJUDI U STALAMA,KOKOSKE U KUCAMA
Vijesti iz JanjePROSLO JE GOTOVO 10 GODINA OD RATA U BIH I VECINA JANJARACA SE VRATILO U JANJU SVOJIM KUCAMA A JEDAN DIO NAS JE OSTAO U INOSTRANSTVU.VECINA NAS SE HVALA BOGU PRAVO SNASLA,LIJEPI STANOVI,KOD NEKOG LIJEPA KUCA PA NOVO AUTO I LIJEPO RADNO MJESTO.DA LI SMO VEC ZABORAVILI STA SE DESAVALO PRIJE NEKOLIKO GODINA U JANJI?
OPROSTITI JE LJUDSKI ALI ZABORAVITI .?????......EVO VAM JEDNOG TEKSTA KOJI CE VAS VRATITI NEKOLIKO GODINA UNAZAD PA PROKONTAJTE SAMI.TEMA CE BITI POSTAVLJENA I NA FORUM PA KAZITE STA MISLITE.

Bosnjaci koji su 1992. godine prognani iz Janje danas zive u tudjim kucama, vecina ih placa kiriju, dok one koji su imali privremena rjesenja na stan - deloziraju. Iz Federacije ih izgone, a u Republiku Srpsku ne daju da se vrate. S druge strane, Srbi koji zive u bosnjackim kucama nece na svoje, pa su stoga njihovi predstavnici u vlasti ponudili rjesenje: traze da se za 600 porodica koje ne zele da se vrate dodijele placevi za gradnju kuca
Sav jad, ocaj, bijeda i ponizavajuci polozaj protjeranih Bosnjaka bio je vise no primjetan na oko tridesetak njih okupljenih ispred Ureda Ministarstva za izbjeglice Republike Srpske u Janji. Svi imaju samo jedan cilj: vratiti svoje kuce i zemlju. Iako je vec proslo deset sati, Zeljka, koja radi sa strankama, jos nije dosla. Dok cekaju, Janjarci se zale jedni drugima.
Jedna zena prica: "Dobila sam rjesenje za povrat imovine prije sest mjeseci i - nista. Zivim u Lukavcu. Placam kiriju. Moj sin je dobio delozaciju i 17. juna mora izaci iz stana, a nema gdje. U Federaciji vlast nije briga sta ce biti s ljudima. Isla sam kod Srba koji su u nasoj kuci i molila ih da nas puste da udjemo u ljetnu kuhinju, obradjivat cemo zemlju, dijelit cemo sa njima ljetinu, pomagat cemo im kako mozemo dok se ne vrate na svoje, ali nece. Ne daju nam ni blizu.
" Druga kaze: "Ne moze se vise, kirije visoke, mjeseci dugi. Placam stan u Tuzli i ne znam kad cu se vratiti svojoj kuci, jer Srbin koji je u njoj nece da ide na svoje."
I ostale ispovijesti su slicne: "U mojoj kuci zivi Srbin koji je vratio svoj stan u Lukavcu i drzi ga zakljucanog, hoce da ga proda… Moje imanje je zauzeo covjek iz Zenice koji tvrdi da se ne moze vratiti, kad sam provjerio, nije podnio ni zahtjev za povratak…
" Razlozi zbog kojih ne mogu u svoje kuce su razliciti.

Muskarac srednjih godina ogorceno komentira: "Ma, sta mozemo ocekivati kad Haso Mehmedovic ne moze u svoju kucu, jer vlasti nece da deloziraju pet kokoski koje u njoj drzi Srbin koji stanuje u kuci pored. A Haso je plucni bolesnik, nema sta jesti ako mu ko ne da, spava gdje stigne i sve zbog srpskih kokoski koje niko zne moze' delozirati." Zale se da ih samo zavlace, govore im da dodju drugi put, svaki dolazak kosta…
Delozirane samo dvije srpske porodice Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma Janjarci su podnijeli zahtjeve za povrat imovine svim nadleznim institucijama: UNHCR-u, OHR-u, Ministarstvu za izbjeglice Republike Srpske, SGV-u, CRPC-u… Sve ukupno: 1.900 zahtjeva. CRPC (Komisija za imovinsko-pravne zahtjeve) uspio je dosad rijesiti 200 zahtjeva, a Ministarstvo za izbjeglice RS-a je izdalo 150 rjesenja za povrat cjelokupne imovine.
Do danas su delozirane dvije srpske porodice koje zive u Janji. To je sve sto je uradjeno zvanicnim putem, saznali smo u Mjesnoj zajednici Janja, sa sjedistem u Tuzli, gdje su ogorceni na takav nacin rada jer se, istovremeno, u Federaciji dnevno delozira stotine porodica i nikog nije briga gdje ce ti ljudi. No, i poslije ove dvije delozacije, koje su se desile sredinom maja, poceli su problemi: neko je provalio u Ured Ministarstva za izbjeglice u Janji, pokrao svu prikupljenu dokumentaciju neophodnu da bi se nekom izdalo rjesenje za povrat imovine, i unistio je. I to nije jedini put da dokumentacija nestaje, a krivaca nema.
Bilo je jos problema: sredinom aprila bacena je bomba na kucu Seada Gruhonjica dok je isao u "Ured kod Zeljke" da s njom razgovara o povratu imovine nekim Bosnjacima koji su od njega trazili pomoc.

Janjarci za opstrukcije, osim pomenutog ureda, optuzuju i Fran?oisa Peresa, sefa Ureda OHR-a u Bijeljini. Za njega kazu da svaki put kada se pojave veci problemi oko povratka, on otputuje iz BiH. Zamjeraju mu i zbog izjave koju je dao u Tuzli da su za njega sve izbjeglice iste, cime je izjednacio agresora i zrtvu, kao i zbog osoblja koje je zaposlio u svojoj kancelariji: sekretarica je rodica Vojkana Djurkovica, koji je u ratu uzimao ogromne sume novca od Bosnjaka kako bi ih izveo iz Janje - prebacivao ih je camcima preko Drine. Zbog svega ovoga Janjarci kazu da im se gasi nada za povratak.

No, da sve ipak nije tako crno i da nada jos postoji, vjeruju zahvaljujuci sefu UNHCR-a, gospodinu Irwingu, koji je na jednom sastanku zelio da mu odgovore da li je istina da se ljudi vracaju samoinicijativno i da zbog svoje velike zelje za povratkom pristaju da zive i u stalama, gdje su nekad drzali stoku. Kada je dobio potvrdan odgovor, Irwing je navodno prokomentirao: "Kakva ironija", i obecao da ce obezbijediti sredstva da se sanira 18 kuca u koje bi presli povratnici.
Ruzdija Gradascevic ne zivi u stali, ali se vratio u nedovrsenu vikendicu svoga rodjaka, koju ovih dana osposobljava za stanovanje. Ogorcen je na sve sto se desava: "Imam dvije kuce u Janji. Samo jedna moja kuca je povrsine deset sa jedanaest, a pomocna kuhinja deset sa cetiri. Srbin koji to sve koristi je iz Travnika, gdje je ostavio sina, a on tvrdi da se nece nikad vratiti jer nece da zivi sa Hrvatima i da ih slusa kako govore tisuca i kruh." Ruzdija i njegova supruga placaju kiriju u Tuzli, ali, kazu, novac se s godinama izvlaci i nekim ljudima je doslo do grla, vise nemaju. Molili su da se usele u neki od pomocnih objekata na njihovim imanjima, ali im ni to nisu dozvolili. Srbi su im samo rekli: "Gonite nas pravnim putem."
Do sada se u Janju vratilo oko 140 porodica. Osim dvije zvanicne delozacije, ostali povraci ostvareni su samoinicijativno tako sto su neki Srbi koji su stanovali u bosnjackim kucama, trazili od njihovih vlasnika odredjenu kolicinu novca kako bi napustili te kuce. Onaj ko je imao, dao je. "Kad krenu, oni odnesu sve sto im se svidja, ali, nije bitno, samo da nam kuce oslobode", kazu povratnici.
Jedan Janjarac nam je ispricao kako mu je njegov gazda - kako inace ironicno zovu one koji koriste njihova imanja - trazio deset hiljada maraka da ode. "Gazda" je iz Bugojna i ovaj Janjarac je otisao tamo i nasao njegovu kucu: "To je samo stan u jednoj kuci. Njegove komsije Srbi koji su se vratili u Bugojno, rekli su mi da mu ni u kom slucaju ne dajem pare, jer je on napravio kucu u Srbiji i tamo ce seliti, samo ceka da izvuce jos neku korist ovdje."
Srbi nece svojim kucama
U Janji, koja je do 1963. godine bila samostalna opcina, a onda kao mjesna zajednica pripojena Bijeljini, prije rata je zivjelo 10.458 stanovnika, i od toga je Srba bilo svega dva posto. Pocetkom rata 1992. godine tamo pocinje progon nesrpskog stanovnistva i biva zavrsen dvije godine kasnije, 1994. Nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma u Daytonu Janjarci pocinju borbu za povratak. U medjuvremenu u njihove kuce su se uselili Srbi iz opcina Lukavac, Srebrenik, Tuzla, Zenica, Visoko, Kakanj, Travnik, Sarajevo, Gornji Vakuf... i vecina njih danas nece da se vrati svojim kucama.
Prije nesto vise od mjesec dana odbornik Skupstine opstine Bijeljina Gavrilo Antonic podnio je novoizabranom predsjedniku (SDS) zahtjev za pokretanje rasprave za podjelu besplatnih gradjevinskih placeva u Zagonima, Suhom Polju i Janji za individualnu gradnju kuca izbjeglicama i raseljenim licima srpske nacionalnosti. Razlog za pokretanje ove rasprave je, kako je objasnjeno, nerijeseno pitanje alternativnog smjestaja za vise od 10.000 izbjeglih i raseljenih lica srpske nacionalnosti koji su smjesteni u bosnjackim kucama u Janji.

Vecina njih se, kako je receno, izjasnila da se ne zeli vratiti u mjesta u kojima su zivjeli prije rata. Rjesenje ovog problema Antonic vidi u individualnoj stambenoj gradnji, pa je uz spomenuti zahtjev podnio i regulacioni plan za 600 placeva na zemljistu koje je u drzavnoj svojini i na kome je izvrsena restitucija. Svaki pojedinac bi, navodno, snosio troskove gradnje, a infrastrukturnu mrezu finansirala bi Opcina Bijeljina i Vlada RS. Obavijest o ovom projektu bila je istaknuta na plakatima koji su polijepljeni po Janji. Nacrtan je i komad zemlje predvidjene za dodjelu, sa ucrtanim, brojevima oznacenim placevima. Mnogi Bosnjaci iz Janje nisu pojma imali da postoji ovo zemljiste u drzavnom vlasnistvu, tako da smo imali dosta problema dok smo ga pronasli. Radi se o nekih 20-ak dunuma semberske ravnice smjestene iza hotela u Janji. Podrinjci nisu nicija briga

Pocetkom maja u organizaciji MZ Janja, sa privremenim sjedistem u Tuzli, na Majevici je odrzan protestni miting prognanih Janjaraca na kome je usvojena deklaracija u kojoj, izmedju ostalog, pise: "Mi gradjani Janje i danas, cetiri i po godine poslije Daytona, zivimo u tudjim kucama gdje smo protjerani. Mi nismo zauzeli tudje kuce i imanja. Mi placamo stanarinu od 150 do 300 KM mjesecno ili zivimo u kolektivnim smjestajima. Mi nemamo vise cime hraniti nasu djecu i roditelje. Mi ne mozemo skolovati nasu djecu." Medju zahtjevima koji su sa ovog skupa upuceni OHR-u, Janjarci su zatrazili da se zabrani opcinskim organima otudjivanje drzavne imovine, a da proces privatizacije pocne onda kada se raseljeni i prognani vrate svojim kucama. "Protekle su cetiri i po godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a malo se Janjaraca vratilo svojim kucama. Upozoravamo aktuelnu vlast oba entiteta i medjunarodnu zajednicu u BiH da je ovo skup upozorenja, te da je ovaj narod izdalo strpljenje i da ce samoinicijativno krenuti svojim kucama. Janjarcima ne trebaju kuce i fabrike, vratite nam nase citave domove da obradjujemo svoja plodna imanja", rekao je okupljenima Osman Djilovic, predsjednik MZ Janja.
Predsjednik SDP-a Podrinja Hakija Mehonjic tog dana je dosta ostro upozorio aktuelnu vlast i medjunarodnu zajednicu da je ovo posljednji dostojanstveni skup i pozvao okupljene: "Prognanici, zbijte se u redove i krenite prema Podrinju, jer mi nismo nicija briga." Njegovu izjavu potvrdilo je odsustvo predstavnika kantonalnih i drzavnih organa vlasti na ovom skupu, sto svakako nije promaklo Fadilu Banjanovicu, direktoru Ureda za povratak Tuzlanskog kantona, koji im je porucio: "Proslo je vrijeme vaseg laganja, vozanja u dzipovima, visokih plata i boravka u luksuznim kabinetima. Obecavaju da ce nas vratiti nasim kucama. Dok oni lazu, mi smo jos bez posla u tudjim kucama sa visokim kirijama."
I dok politicari iz oba entiteta pricaju o povratku, a Visoki predstavnik porucuje da je to prioritetni zadatak u Bosni, dotle prognanici, pored sve silne politicke masinerije, koja trosi ogromne kolicine novca kako bi prognanicima navodno pomogla, cekaju da im se omoguci povratak. Janjarci kazu: "Stalno prikazuju na televiziji kako se ljudi vracaju na zgarista u neka sela i onda pohvalno govore o vlastima koje su im to omogucile. Nase kuce su citave, nasa zemlja neobradjena, mi hocemo da se vratimo i da radimo, a niko nece da nam pomogne u tome", i porucuju: "Nikad za nikad necemo odustati od svojih plodnih polja, od svoje Janje i od svoje Drine…"
 

Slični linkovi

Ocjeni članak

Opcije

News ©

 

 
 
   Ova stranica je posvecena svima kojima je Janja u srcu a Drina u venama! Za više informacija možete nas kontaktirati na MAIL

Stranica se otvorila: 0.05 Sekundi