Stranica je namjenjena svima kojima je Janja u srcu, a Drina u venama

NAVIGACIJA

USER MENU

ONLINE

ISLAMSKI LINKOVI

 

BRIGA O STARIJIMA




Nijaz SALKIĆ

Bismillahirrahmanirrahim

VE KADA RABBUKE ELLA TEA'BUDUUU ILLAAA IJJAAHU VE BIL VAALIDEJNI IHSAANA, IMMA JEBLUGANNE INDEKEL KIBERE EHADUHUMAAA EV KILAAHUMA FELA TEKULLEHUMAAA UFFIN VELA TENHERHUMAAA VE KUL LEHUMA KAVLEN KERIIMA. VAHFID LEHUMA DŽENAAHAZZULLI MINERRAHMETI VE KUL RABBIRHUMA KEMA RABBEJAANII SAGIIRA.

Gospodar tvoj zapovijeda da samo njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni:"Uh!"-I ne zabranjuj im (ono sto ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim./23/Budi prema njima pažljiv ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" Al-Isra /24/

Danas smo otuđeniji jedni od drugih više nego ikada. Život nam je postao ubitačno monoton i pun nekog sivila. Malo imamo slobodnog vremena pa smo sve učinili da uštinemo koji sahat od posla, od porodice, od škole a i stanove i kuće so preuredili da nam bude lakše. Kupili smo dobra, skupa i brza auta da stignemo tamo gdje moramo i da nam još ostane vremena za one koje volimo i do kojih nam je stalo.

Informisanost….

Nikada nismo bolje informisaniji o svemu što se događa u svijetu i tu pored i oko nas. Digitalnu televiziju gledamo dok jedemo, za komjuterom sjedimo, šaljemo poruke preko mesendžera pušeći cigarete i srčući kahvu ili čaj. Možemo nazvati telefonom bilo koga na ovoj planeti Zemlji. Pa kako pored ove i ovakve tehnologije i komunikacije se može desiti da pričamo sa poznanikom na facebooku u Americi ili Australiji, a nemožemo ili nećemo obići komšiju u mahali ili istom stambenom bloku? Kako to da nam je lakše i ljepše popiti kahvu sa komšijom, pričati sa nepoznatim osobama preko elektronskih medija, a ne htjeti govoriti sa roditeljima, braćom sestrom ili rođacima?

….i bezosjećajnost

Eh, i mene muči to pitanje i dugo sam razmišljao prije nego sam počeo pisati ovaj tekst. Kontam nješto o tome, da smo postali nijemi, gluhi i bezosjećajni ljudi. Dok gledamo na TV »Hayatu« četvrtkom onu emisiju o ugroženim, siromašnim nezbrinutim insanima, i suza nam ponekad krene iz očiju.

Čim se završi emisija »Ispuni mi želju« većina nas dograbi onaj daljinski upravljač i nagonski se prebaci na kanal sa nekom muzikom (TV Pink, DM, BN ili na neki slični kanal sa opančarskom i sirovom, da izvinete, prostačkom, prekodrinskom muzikom). Hajde, vele ljudi, dosta mi je uzdisanja i plakanja, plakaću ima vremena, sada hoću da se proveselim, nije život 1000 godina.

Koliko se brinemo za svoje?

Da se vratim na temu današnjeg posta. Koliko se to mi brinemo o starijim ljudima? Sam sam doskora mislio da je neko drugi star a da ja imam još vremena da o tome glavu razbijam, kad ono i ja obnevidio, moram naočale koristiti dok pišem, noge me ponekad zabole, bubreg mi javi da i on postoji, ponekad se i zadišem idući uz stepenice. Jah, pitam sebe pa i vas, koliko to mi možemo učiniti za svoje najbliže? Kako im najbolje i najbrže pomoći?

Pomozimo na vakat!

Predložio bih da odmah kontaktiramo još uvijek živeće roditelje. Upitajmo ih preko telefona ili sjednimo u auto i uživo obavimo razgovor o tome kako im možemo odmah pomoći. Ako nam nisu živi roditelji, pomozimo najugroženiju sestru ili brata.
Ako i oni nisu živi onda izaberimo neku osobu koju ćemo redovno materijalno pomagati. Pomažući nezbrinute, zbrinućemo i pomoći ćemo sebe i na ovom a najviše na onom, budućem i vječnom svijetu.

Upamet!









Autorska prava © by JaNjA-BiH.aT Sva prava rezervisana.

Objavljeno: 2009-01-24 (674 puta pročitano)

[ Nazad ]
Content ©

 

 
 
   Ova stranica je posvecena svima kojima je Janja u srcu a Drina u venama! Za više informacija možete nas kontaktirati na MAIL

Stranica se otvorila: 0.10 Sekundi