Medu robovima Velike Srbije u bijeljinskom kraju,bio je i Muhamed Salkanovic..Rodjen 1957.godine,zivio je sa majkom Semkom i zenom Feridom(rodjena 1962.).Imao je dvoje djece,Amira(1988.)i Amiru(1989),dvoje male djece koja su imala 3 i 4 godine kad je zlo pocelo.

Dvije godine kasnije ostali su bez oca,u izbjeglickoj bijedi i jadu kakve je tesko zamisliti.U njihovu malu kucu,u kojoj je i njima bilo tijesno,uselio se 13.avgusta 1993.Risto Cvjetkovic s porodicom.U pocetku smo se i nakako slagali,morali smo,takvo je vrijeme bilo,kaze Semka Salkanovic.Ali,kad se culo da hoce sve da nas isele,ovi su na nas navalili da izadjemo,oka od njih nismo mogli sklopiti.

Bio je 15.juli kad se moj Muhamed vratio sa njive.Pokupili su ga zajedno sa Suljom Skokicem,Eminom Zakomcem i drugima,i to je bio pocetak kraja.I njegovog i naseg.Ferida se svega sjeca kao da je juce bilo.Kako se ne bih sjecala,to se ne moze nikad zaboraviti.Od tada pa do danas,znam samo za patnju,za neimastinu,za muku.

Da mi nije djece,poludjela bih.Muhameda su odveli,i nista vise nismo znali za njega.Tek poslije smo saznali,kroz kakve patnje je on prosao,od ljudi koji su bili sa njim,a ostali su zivi.Gonili su ih kao roblje,gole,i bose,i gladne i jadne...Muhamed je uspio tri puta da mi doturi poruku preko Crvenog krsta,pisao je da je on dobro,i da se brine za nas.A kako je njemu bilo,to se ni opisati ne moze.

Ni danas ne znamo tacno kako je poginuo.Nas su obavjestili da je pokusao preci na teritoriju Federacije,pa je nagazio na minu.Ali,njegovog tijela nema.Rekli su da su ga sahranili u Loparama,isli smo tamo,ali nicega nema.Ako je sitina sto kazu,zasto onda nema mezara?Zasto su ga vadili?Mi smo culi da ga je ubila srpska vojska,cio rafal mu je ispaljen u ledja.

A u sluzbenim dokumentima pise drugacije.Citam dokument Skupstine opstine Bijeljina,Odjeljenje za boracku-invalidsku zastitu.Tamo pise da je Muhamed Salkanovic odveden u Sabirni centar Batkovic,a onda 3.novembra pusten kuci,zajedno sa Enverom Prosicanovicem.

Dalje pise:Iste veceri,covjek koji se bio uselio u kucu Muhameda Salkanovica,povezao je Envera Prosicanovica i Muhameda Salkanovica do Peljava,za 1500 DM,da bi se oni prebacili na teritoriju Federacije BiH.Pri pokusaju prelaska linije razdvajanja,na podrucju Jablanice,naisli su na minsko polje.Muhamed Salkanovic je nagazio na minu i od zadobijenih povreda je na mjestu preminuo.Vojna policija je njegovo tijelo odvezla u pravcu Lopara.

Sto se tice Envera Prosicanovica,konstatuje se da on nije bio tu,vec da je to cuo od od nekog Save bezbjednjaka prilikom postrojavanja u Sabirnom centru Batkovic.Sta se zaista desilo,jos se ne zna.Izvjesno je samo da je Muhamed mrtav,ali da nema njegovog tijela,sto bi moglo pokazati kako je zaista umro.Za njegovu porodicu,za njegovu majku,za zenu,za djecu,za bracu,za sestru-jos jedna dodatna muka,jer ne mogu sahraniti Muhameda onako kako dolikuje.

Ferida i djeca uselili su se u sopstvenu kucu tek 2004.godine.Sve dotle su se,sto bi se reklo,premetali kako su znali i umjeli.Prije nego sto sam posao iz avlije Salkanovica,upitao sam ih kako zive.

Pogledali su me zacudjeno,pa tuzno,pa su samo slegli ramenima i oborili glave prema zemlji.U grlu me nesto steglo,i nisam ih vise nista upitao.

Autorska prava © by JaNjA-BiH.aT Sva prava rezervisana.

Objavljeno: 2008-10-13 (734 puta pročitano)